Ministar zdravstva Kantona Sarajevo opet polupao lončiće
U svom obraćanju na press-konferenciji od 21.01.2022. godine, čitajući unaprijed napisani teskt sa papira, Ministar zdravstva Haris Vranić (SDP) izjavio slijedeće „Svi će se sjetiti afere Lasix, poznati diuretik, kada je u ZDK plaćan 3 KM, a u Sarajevu 11 KM, kada su milioni ukradeni iz ZZO.“
Tragom navedenog, kontaktirali smo kompetentne osobe kako bi utvrdili o čemu se radi i da li je zaista lijek Lasix, poznati diuretik, plaćan 11 KM u Kantonu Sarajevo, a znatno manje u ZDK i ako jeste kako zašto. Kao što to obično biva kada je ministar Vranić u pitanju, istina je daleko od onoga što javnost govori ministar Vranić i opet je Vranić polupao lončiće, jer lijek Lasix nikada nije bio na listama lijekova Kantona Sarajevo niti se ikada prometovao na teret ZZO. Isti čak nije ni registrovan kod Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.
Navedeni lijek pripada grupi furosemid i proizvodi kompanija Sanofi Aventis ali isti nikada nije prometovan na listama Kantona Sarajevo. Ukoliko je kojim slučajem Vranić malo pobrkao nazive, pa mislio na lijek iste generike, a sličnog naziva, koji se zove Lodix (a kojeg proizvodi Bosnalijek), taj lijek se od 2007. do 2011. godine se u Kantonu Sarajevo prometovao po cijeni od 1,04 KM, da bi potom njegova cijena bila „drastično“smanjena na 1,00 KM.
Radi ispravnog informisanja javnosti, a što bi Vraniću moralo biti poznato jer je veliki poznavalac listi lijekova i član komisija za lijekove od 2015. godine (a o čijem radu u tim komisijama će u narednom periodu sigurno biti riječi), prije donošenja federalnog Zakon o lijekovima i pratećih pravilnika, kao i federalne odluke o listi lijekova, a koje su donesene u periodu federalnog ministra zdravstva Rusmira Meshovića (SDP) i premijera Nermina Nikšića (SDP) na snazi je bila Naredba o referalnim cijenama, kojom su utvrđene cijene u prometu lijekova sa listi lijekova.
Istina, nikome nije jasno po kojem principu su iste utvrđene, baš kao što nikome nije jasno po kojem principu je kasnije sačinjavana federalna lista lijekova od strane federalnih ministara (Mesihović, Mandić), a koje su uvijek imale za cilj prvenstveno da svojim sadržajima privileguju određene farmaceutske kuće, od kojih su ključne vrlo bliske kako tadašnjem tako i sadašnjem SDP-u.
Ali ako se u svom tužnom izlaganju Ministar Vranić htio referisati na neku aferu iz ranijih decenija, onda ga moramo podsjetiti da je Naredbu o referalnim cijenama još 2007. godine donio tadašnji federalni ministar zdravstva (nedavno preminuli) Vjekoslav Mandić (HDZ), baš kao što je isti ministar donio i Odluku o listi lijekova FBiH 2019. godine, s čijim se sadržajem panično i ubrzano usaglašavao Ministar Vranić (SDP) kako bi što prije u svom mandatu sadržaj federalne liste implementirao u Kantonu Sarajevo i omogućio povlašten položaj pojedinim farmaceutskim kućama, a sve na uštrb mogućnosti izbora i prava pacijenata od kojih veliki broj sada mora kupovati lijekove.
Ono što je zajedničko i za raniju Naredbu, ali i za sadašnju federalne listu i sadašnju kantonalnu listu lijekova je zavidan nivo netransparetnosti u donošenju jer niko, osim donosiocima, nije jasno kako su se baš ti lijekovi i ti proizvođači našli na listama lijekova, a što u svom svakom izvještaju konstatuje i Ured za reviziju institucija FBiH.
Srećom po javnost, u narednom periodu bi se ovo zamršeno klupko moglo odmotati jer saznajemo da će se tematikom listi lijekova uskoro detaljno baviti i istražni organi, i to oni koji su mnogo ozbiljniji od Ureda za borbu protiv korupcije Vlade Kantona Sarajevo, koji je svojim nadzorom i aktima pokušao relativizirati i amnestirati i Vladu Kantona Sarajevo i ministra Vranića u procesu donošenja ozbiljno kompromitovane liste lijekova Kantona Sarajevo.
